Kanjon Mrtvice

Planinska rijeka Mrtvica duga je oko 10 kilometara, a njen kanjon ka kojem smo se danas zaputili dubok je oko 1250 metara, što ga svrstava na drugo mjesto odmah iza kanjona rijeke Tare.

https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin_11.jpg

Mrtvica je svakako jedan od najljepših kanjona bivše Jugoslavije. Skriven ispod planine Maganik predstavlja pravo blago netaknute prirode. Nalazi se na 44 km od Podgorice, u selu Međurječje. Kada prođete  tunel nedugo zatim potražite znak sa  lijeve strane puta, koji pokazuje pravac ka kanjonu Mrtvice. Prateći dalje stazu naišli smo na takozvani Danilov most, koji je 1858. godine izgradio knez Danilo Petrović za dušu svoje majke Anđelike. Zastali smo na par minuta kako bismo se divili pejzažu koji nas je okruživao, odradli par fotki i nastavili put.

https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin-Crna-Gora_7.jpg
https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin_18.jpg
https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin-Crna-Gora_1.jpg

Za nastavak ne prelazite most, već pratite stazu iznad mosta koja vodi kroz šumu.

https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin-Crna-Gora_5.jpg

Staza dalje vodi iz šume makadamskim putem do jedne visoke kamene kuće. 

Međutim, moment uživanja i osjećaja uzbuđenosti kakvo nas tek iskustvo očekuje, prekide prizor vezanih pasa na svega metar lanca bez ikakvog traga hrane ili vode pored njih.

Bez imalo ustručavanja oslobodili smo pse, koji su momentalno potrčali da piju vodu iz obližnjeg izvora koji je proticao na svega par metara od njih. Nakon toga smo ih mazili, pružili veliku dozu ljubavi i nahranili sendvičima koje smo ponijeli sa sobom.

Neobjašnjiv osjećaj slobode se mogao primijetiti u razdraganoj igri koju sebi priuštiše nakon vjerovatno dugo očekivanog osvježenja vodom i zalogaja hrane. Našim očima nije mogao promaći i dubok znak zahvalnosti koji se vidio u njihovim lijepim, krupnim crnim očima koje su pratile naš sljedeći korak. 

Nastavismo hajkovanje u nadi da će se ubuduće bolje brinuti o njima.

Međutim, jednom od njih, zapravo sićušnoj crnoj ženki, na kojoj se vidno poznavala izgladnjelost se izgleda omilila naša gozba i  odluči da nas prati 🙂

https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin_12.jpg

Sljedeća stanica nam je bila Kapija želja, koja se nalazi duboko u kanjonu. Mjesto je dobilo ime prema legendi koja kaže da vila sa Maganika ispunjava želje svim prolaznicima. Da bi želja bila ispunjena, potrebno je u punoj tišini baciti kamen i zamisliti želju koja ne smije biti na štetu nekog drugog, jer bi se u suprotnom vratila nesrećom.

https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin_13.jpg

Napravili smo malu pauzu, gdje smo se osvježili pijući vodu direktno iz rijeke. Neki su nakon toga meditirali, neki fotogarfisali, dok je lokalni žabac samo uživao u sunčanom danu.

https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin-Crna-Gora_2.jpg
https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin-Crna-Gora_3.jpg
https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin_17.jpg

Potom smo nastavili stazom koja nas vodi do očaravajućih ljepota ovog kanjona. Obližnji vodopad, a zatim i Bijeli Nerini, nastali spuštanjem brojnih izvora niz strane kanjona, svojim pjenušavim vodama i jakim šumom ulivanja u Mrtvicu, kreiraju nezaboravne prizore.

https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin_15.jpg
https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin_14.jpg

Usput možete naići na listove divljeg luka, takozvani srijemuš ili medvjeđi luk, koji je jestiv i može se naći samo u rijetkim djelovima Crne Gore i to samo u aprilu i početkom maja mjeseca. Specifično za ovu vrstu luka je to da ga zovu i ‘ubica otrova’ zbog velike količine vitamina. Zbog toga ima i visoku prodajnu cijenu kao i da napomenemo, svog ‘dvojnika’ – mrazovac koji je toliko toksičan da je prošlog ljeta u Bosni jedući ga, umrlo dvoje ljudi!

https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin_2.jpg

Naša sljedeća stanica su bile Mrtvičke grede. Usput smo se mimošli sa dosta drugih stranih i domaćih prolaznika, dok nas je, da ne zaboravim reći, crna ženka, koju nazvasmo Mari i dalje hrabro pratila.

https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin-Crna-Gora_4.jpg

Prizor Mrtvičkih greda će vas ostaviti bez daha, imajući osjećaj da se nalazite na snimanju nekog filma. Uski prolaz uklesan u stijene rovačkih planina mještani zovu i Danilov put po generalu Danilu Jaukoviću, pod čijom komandom je jugoslovenska vojska 1973. godine i probila ovaj put koji je predstavljao jedinu vezu između sela Velje Duboko i Kolašina i Podgorice.

https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin_16.jpg
https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin_3.jpg
https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin_4.jpg

I napokon smo, poslije 6km plešačenja gdje smo sve vrijeme imali osjećaj ispunjenosti i sreće, došli do našeg konačnog cilja, neopisivog mjesta nalik plaži.

https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin_9.jpg
https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin_8.jpg
https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin-Crna-Gora_6.jpg

U povratku nazad je naš saputnik – fotograf Stevan Žugić, inače ljubitelj gmizavaca, uspio i da uhvati jednog zelembaća, koji ga braneći se, ujede za prst. Stevica kaže da ujed nije ni malo prijatan.

Kad smo već kod gmizavaca, moramo istaći da se ne začudite ukoliko na putu naiđete na par zmija od kojih su većina neotrovne.

https://beautifulmontenegro.com/images/Blog/Kanjon-mrtvice/Kanjon-Mrtvice-Kolasin-Crna-Gora_8.jpg

Kako se bližio naš povratak tako se sve više javljao i umor naše mali Mari, koja iako još par puta nahranjena i napojena vodom polako poče sve više da zaostaje za nama. Nažalost njeno mršavo tijelo nije moglo izdržati još 2 km puta, pa tako odajući nam posljednji pozdrav tog dana, vrati se svom skromnom domu. Staza je bila ispresijecana krupnim kamenjem i uvalama, tako da je nismo mogli ponijeti sa sobom.

Na rastanku s našom hrabrom Mari, zaželismo da njeno kratko odsustvo opameti vlasnike koji će joj od sada obezbijediti bolje uslove za život, a nama ostaje nada da ćemo je opet sresti na hajku koji planiramo da odradimo opet u maju. 

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *